Klik - Po Europama

nedjelja, 24.09.2017.

"Zanemarena" ljepotica

Povijesna jezgra Škofje Loke pretvorena je, po novim standardima uljuđenosti, u pješačku zonu tako da su i parkirališta za putnike namjernike i autobusni kolodvor organizirani izvan njenih zidina.
A autobusni kolodvor kao autobusni kolodvor! Ne može proći bez osebujnih likova, vjerojatno dobro poznatih "lokalaca"...


Često ovakve gradove sa stražnjom fasadom i balkonima prema rijeci (umjesto ulici) nazivaju "Venecijama u malom", međutim ovdje bi rječica Sora trebala poprilično narasti da se stekne pravi venecijanski dojam. I bez toga (mi) je simpatična na svoj način.
A tzv. Kapucinski most na slici, kažu, najstariji je očuvani kameni most ovakvog tipa u Sloveniji.


Svi srednjovjekovni gradići su po nečemu vrlo slični, po centralnom prostranom trgu usred grada. Ovdje taj trg uokviruju odlično restaurirane i održavane kuće s već poslovičnim nizovima cvijeća pod prozorima... a ima, kako vidjeh, i "Trave"... makar ne znam na što bi se to točno trebalo odnositi. Dućan je bio zatvoren.


Za oživljavanje turističke ponude, ali i za animiranje zdravog provincijalnog života, posvuda se, pa i u najmanjem mjestašcu, danas često nailazi na uklopljene pozornice koje povremeno ugošćuju samo njima znane putujuće umjetnike i "umjetnike". Dok umjetnost nekuda "putuje", pozornica biva mjesto za naslonit' se i odmorit' se...


Kad su prošle "opće opasnosti" zbog kojih je neki grad bio opasivan bedemima, ljudi koji unutar njih žive počeli su, tražeći svjetlo, probijati prozore prema prirodi. Nije to samo specijalnost Splita i njegove Dioklecijanove palače. I ovdje, ako to već nije prozor dnevne sobe, barem je prozorčić za luftanje zahoda ili kupaone.


Ponad grada ustobočio se lijep zamak, i danas u nekoj korisnoj funkciji, a šetnica do i oko njega završava prostranom "ljetnom pozornicom" s "amfiteatrom" koja unatoč održavanom stanju ne odaje neku živahnu upotrebljivost. Osim za eventualnu meditaciju ili intimni razgovor ponekog pâra kojem se dalo "potegnuti do gore".


I na silasku - masivna gradnja, debeli zidovi i nezaobilazno cvijeće.
Čovjek pamti ugodan osjećaj koji neko mjesto odaje od sebe. Da bi bilo "doviđenja" umjesto "zbogom"... iako je malo izvan glavnih izletničkih "koridora" i uobičajenih trajektorija od točke "A" do točke "B". Nasreću ili nažalost, trebalo bi pitati mještane.


A "čovac doborodošlice" ostao je vjeran svojoj "lokaciji" u prostoru, ali je u međuvremenu samo promijenio fiziološku poziciju...
Pa... vidimo se, možda nekom drugom prilikom.

Ipak. nije to baš "lijepa slika" i... moram se pitati "Gdje je tu policija?!". Ne želeći pritom dotičnom liku ikakvo zlo, međutim dobro je poznato da nama "južnjacima", kako nas katkada (neki) Slovenci nazivaju, bilo kakav blizak susret sa slovenskom policijom (pogotovo na cesti!) teško može proći bez posezanja u novčanik zbog kojekakvih, skoro imaginarnih ili isforsiranih objeda i "krimena" (na zahtjev navodim primjer).
Nažalost, u vremenu smo "dvostrukih standardâ".

[Škofja Loka - lipanj 2013.]